Stanje ljudskih prava u BiH: Od zakona do stvarnosti
Bosna i Hercegovina, zemlja bogate istorije i kulturne raznolikosti, često se suočava s izazovima u zaštiti ljudskih prava. Iako su osnovna prava formalno zagarantovana Ustavom i međunarodnim konvencijama koje je država ratifikovala, stvarnost pokazuje da njihova primjena nije uvijek dosljedna i jednaka za sve građane.
Jedan od ključnih problema u zaštiti ljudskih prava u BiH jeste etnička podjela društva, koja je institucionalizovana Dejtonskim mirovnim sporazumom. Ovaj okvir, iako je donio mir nakon razornog rata, stvorio je politički sistem u kojem nacionalna pripadnost često postaje važnija od individualnih prava. Diskriminacija na osnovu etničke pripadnosti i dalje je prisutna, što je potvrđeno i presudama Evropskog suda za ljudska prava u predmetima „Sejdić i Finci“ i drugim sličnim slučajevima, gdje je utvrđeno da ustavni poredak zemlje krši prava građana koji ne pripadaju konstitutivnim narodima.
Pored političke diskriminacije, problem predstavlja i stanje pravosuđa, koje često ne uspijeva da osigura efikasnu zaštitu prava pojedinaca. Korupcija, politički pritisci i spora administracija otežavaju pristup pravdi, čineći borbu za osnovna prava iscrpljujućom i neizvjesnom. Primjeri poput neprocesuiranih slučajeva ratnih zločina, korupcijskih skandala i nekažnjivosti nasilja nad novinarima ukazuju na duboko ukorijenjene probleme u pravosudnom sistemu.
Položaj marginalizovanih grupa dodatno ilustruje poteškoće u ostvarivanju ljudskih prava u BiH. Prava žena često su ugrožena kroz rodno zasnovano nasilje i nejednakost u zapošljavanju, dok se osobe s invaliditetom suočavaju s brojnim preprekama u pristupu obrazovanju, zapošljavanju i zdravstvenoj zaštiti. LGBT+ zajednica također trpi diskriminaciju, kako na institucionalnom, tako i na društvenom nivou, što potvrđuju brojni incidenti nasilja i govora mržnje.
Ekonomska prava su još jedno ključno polje borbe. Visoka stopa nezaposlenosti i socio-ekonomska nesigurnost dovode do kršenja prava radnika, uključujući neplaćene doprinose, rad na crno i neadekvatne uslove rada. Mnogi mladi ljudi napuštaju zemlju u potrazi za osnovnim ekonomskim sigurnostima, što predstavlja dugoročan problem za razvoj države.
Ipak, postoje i pozitivni pomaci. Aktivizam civilnog društva sve je prisutniji, a pritisak javnosti često uspijeva natjerati vlasti na odgovornost. Također, međunarodne organizacije i domaće nevladine organizacije neumorno rade na promicanju i zaštiti ljudskih prava. Protesti, kampanje i inicijative građana postaju snažan alat u borbi za pravdu i jednakost.
Bosna i Hercegovina se nalazi na prekretnici. Hoće li nastaviti putem nefunkcionalnog sistema u kojem se osnovna prava često zanemaruju, ili će se okrenuti reformama koje će osigurati jednaka prava za sve? Odgovor na to pitanje zavisi od političke volje, ali i od građana koji sve glasnije zahtijevaju promjene. Ljudska prava nisu privilegija, već temelj svakog pravednog društva, a borba za njih nikada ne smije stati.
Potrebno je kontinuirano raditi na jačanju svijesti o ljudskim pravima kroz obrazovni sistem i medije. Institucije moraju pokazati veću odlučnost u sprovođenju zakona i kažnjavanju kršenja prava. Poseban fokus treba staviti na poboljšanje prava radnika i zaštitu novinara, koji često rade u nesigurnim uslovima. Osim toga, regionalna saradnja može doprinijeti boljem razumijevanju i zajedničkom rješavanju problema. Samo zajedničkim naporima svih aktera može se postići društvo u kojem su ljudska prava zaista garantovana svakom pojedincu.
