Ustav koji ruši ustavnost: Analiza radne verzije Ustava RS
Prije nekoliko sedmica objavljen je radni tekst novog Ustava Republike Srpske, koji je prošao prvi krug skupštinske rasprave i sada je u fazi javne rasprave.
U tekstu su primjetne radikalne izmjene dosadašnjeg ustava, a sam ustav se uglavnom bavi političkim i pravnim pitanjem Srpske, te sadrži članove koji su kontradiktorni Ustavu Bosne i Hercegovine.
Član 5. predviđa da Republika Srpska može istupiti iz sporazuma na nivou BiH, dok član 6. omogućava institucijama Srpske da obustave primjenu bilo kog akta institucija Bosne i Hercegovine koji, nije u skladu s Ustavom BiH. Ovdje je problem činjenica da bi vrhovni ovlašteni za tumačenje zakona na nivou BiH ustvari trebalo da bude Ustavni sud BiH (a ne izvršna vlast ili neki drugi organ bilo kog entiteta), koji se, za razliku od nekih drugih bh. institucija, nalazi u Ustavu BiH, odnosno Dejtonskom mirovnom sporazumu. Činjenica da se nalazi u Dejtonskom sporazumu označava najdirektnije kršenje sporazuma koji je zaustavio krvoločni rat u BiH i Srpska se doslovno stavlja na kocku i ne može se isključiti nijedan epilog, pa ni potencijalni epilog ukidanja Republike Srpske!
Član 7. spominje Brčko Distrikt, te kaže kako je to zajedničko vlasništvo oba entiteta, te se ne može mijenjati “bez saglasnosti Republike Srpske”. Amandmanskom izmjenom Ustava BiH 2009. godine za koji je SNSD glasao, reguliše se pravni status distrikta kojim se Brčko uređuje kao jedinica lokalne samouprave pod suverenitetom BiH. Teritorija Brčko distrikta definiše se kao teritorija u zajednickoj svojini entiteta, a Ustavni sud BiH nadležan je da odlučuje o bilo kom sporu koji se može javiti između entiteta ili BiH i Brčko distrikta. Dakle, sud koji Srpska ne priznaje (od 2023. godine) nadležan je za sporove između entiteta.
Član 9. RS daje pravo na “samoopredjeljenje”, čime se praktično otvara mogućnost za pokretanje secesije, a pored toga, isti član sadrži rečenicu koja kaže kako se RS može udruživati sa susjednim ili drugim državama federalnog ili konfederalnog uređenja. Ovdje je potrebno jasno naglasiti da Srpska može imati legalnu mogućnost samoopredjeljenja, ali ista bi morala da prođe Predstavničkim dom Parlamentarsne skupštine BiH, kao i Dom naroda, i ovako nešto bi se moglo uraditi samo dvotrećinskom većinom u parlamentu iz razloga što to u praksi znači promjenu Ustava BiH, kako bi se entitetima dala mogućnost otcjepljenja. Međutim, pošto to nije slučaj sa Ustavom Srpske jer bi Srpska ovakav način sebi jednostrano odredila pravo na samoopredjeljenje, jasno je da i ova odredba direktno krši Dejtonski mirovni sporazum.
Ustavni sud Republike Srpske se predloženim nacrtom Ustava stavlja iznad zakona i Ustava Bosne i Hercegovine, budući da se kaže kako “odlučuje o primjeni zakona i akata organa Bosne i Hercegovine”.
Nacrtom Ustava se uspostavlja i vojska Republike Srpske, iako je upravo SNSD vodio čuvenu kampanju „Vojsko, voljno“ kojom je ukinuta vojska i formirane Oružane snage BiH. Međutim, bez obzira na to što je ova kategorija predviđena novim nacrtom Ustava, teško je vjerovati da bi ona mogla zaživjeti u praksi, jer vojska iziskuje ogromna finansijska sredstva koja Republika Srpska u ovom trenutku nema.
Zaključak: pravni udar na Dejton i BiH
Sve pobrojane odredbe nacrta novog Ustava RS ne samo da su u suprotnosti sa Ustavom BiH, već predstavljaju direktan napad na Dejtonski mirovni sporazum, koji je zaustavio rat i uspostavio postojeću strukturu države.
Ovakvim prijedlogom RS ne jača svoju pravnu i političku poziciju, već je dovodi u ozbiljan pravni i međunarodni sukob. Odluke poput ove, koje pokušavaju redefinisati ustavnopravni poredak mimo dogovora svih naroda i građana BiH, ne vode stabilnosti, već potencijalnoj izolaciji i unutrašnjoj destabilizaciji.
U tom smislu, nacrt nije samo neustavan – on je duboko opasan i čitavu Republiku Srpsku stavlja na kocku i to sa malom vjerovatnoćom da će Srpska opstati.
